Filozofija fotografije

Ovim djelom Vilém Flusser utire put revolucionarnim razmišljanjima o fotografiji (mediju), analizira je ne samo s estetskog gledišta već i sa svih gledišta s kojih taj medij do sada nije sagledavan. Ukazuje na tranziciju tekstualne u vizualnu kulturu, industrijskog u postindustrijsko društvo i moćan medij fotografije koji je omogućio iščitavanje i interpretiranji tih mijena. Produkt tog moćnog medija je slika, a o fotografskoj slici Vilem Flusser piše: "(fotografske) Slike su površine sa značenjem. One ukazuju - najčešće - na nešto u prostoru "tamo vani", što nam (kao alat za svođenje četverodiomenzionalnosti prostora u dvodimenzionalnost površine) trebaju učiniti predstavljivim kao apstrakciju. Tu specifičnu sposobnost apstrahiranja prostora u površinu i ponovnog proiciranja sa plohe u prostor trebalo bi nazvati "imaginacijom". Ona je pretpostavka za uspostavljanje razumijevanja slika. Drugim riječima; sposobnost svođenja prostornih fenomena na dvodimenzionalne simbole i čitanja tih simbola." "Pitanje kritike fotografije koju ista treba postaviti fotografiji glasi: u kojoj mjeri je fotografu pošlo za rukom program kamere podvrći svojoj namjeri i pomoću koje metode? I obratno: u kojoj mjeri je kameri uspjelo fotografovu namjeru prometnuti u korist programa kamere i pomoću koje metode? Na temelju tog kriterija "najbolja" je ona fotografija u kojoj je fotograf pobijedio program kamere u smislu svoje ljudske namjere, što će reći podvrgao kameru ljudskoj namjeri. Dakako da postoje takve "dobre" fotografije u kojima ljudski duh pobjeđuje program. Međutim, iz fotografskog univerzuma kao cjeline razvidno je kako programi već sada sve bolje uspijevaju prometnuti ljudske namjere u funkcije aparata. Stoga bi se zadatak svake fotografske kritike trebao sastojati u tome da ukaže na ljudska nastojanja ovladavanja aparatom, kao i na cilj aparata tj. "usisavanje" čovjekove namjere. Takva kritika fotografije, međutim, dosad nije ostvarena iz razloga koje još valja razmotriti." U "Filozofiji fotografije" Flusser predlaže nov način poimanja fotografije kao medija. Naime, analiza fotografije sa svim njezinim estetskim, znanstvenimi političkim aspektima služi mu kao ključ za istraživanje kulturne krize naše sadašnjosti te novih formi postojanja i društva koje su se iz toga iskristalizirale. Flusser pokazuje da prometanje tekstualne ture u onu slikovnu (izlinearnosti povijest dvodimenzionalnost magije), kao i prometanje industrijskoga u postindustrijsko društvo (od rada do igre) idu ruku pod ruku, se ta mutacija kulture u svôj svojoj oštrini, najbolje može iščitati iz fotografije.