Negacija u jeziku: kontrastivna analiza negacije u engelskome i hrvatskome jeziku

Knjiga sadrži 261 stranicu i podijeljena je na pet dijelova - uvod, zaključak, dio o negaciji u logici i lingvistici, dio o negaciji u engleskom te dio o negaciji u hrvatskome jeziku. Poglavlje o negaciji u logici i lingvistici organizirano je u pet odlomaka i uvodi čitatelja u temu prikazujući pogled na negaciju i promišljanja relevantnih autora kroz povijest te predstavljajući podjele i termine koji su i danas u određenoj mjeri prisutni u lingvističkom bavljenju negacijom. Načimaju se pitanja poput onih o prirodi niječnih tvrdnji te odnosu između niječnosti i potvrdnosti, odnosno niječnih i potvrdnih parnjaka. O potonjem su pitanju među filozofima bila dva oprečna mišljenja aktualna i u suvremenim tumačenjima. Platon je smatrao kako negacija nije ni suprotnost, ni proturječnost, ni nepostojanje, već jednostavno različitost, a njezin je odnos s potvrdnošću ravnopravan, simetričan. Aristotel, zagovornik asimetrije, smatrao je kako potvrdne rečenice imaju veću vrijednost od niječnih jer je znati da nešto jest vrjednije nego znati da nešto nije. Da su niječne rečenice značenjski podređene potvrdnima tvrde i Hegel, Russel, Givón, Kant i Bergson, a Frege i Wittgenstein vjeruju u ravnopravnost i simetričnost odnosa između potvrdnoga i niječnoga iskaza. Autorica navodi situaciju u hrvatskom jezikoslovlju koje se ne bavi negacijom u obimu u kojemu se njome bavi anglofono jezikoslovlje. Od hrvatskih lingvista navodi Katičića, pobornika asimetričnog poima nja negacije, Maretića, koji negaciju smatra vrstom riječi te Raguža, Silića i Pranjkovića koji se negacijom bave tek površno unutar morfologije i sintakse. Autorica je mišljenja kako niječne rečenice valja promatrati neovisno o potvrdnim im parnjacima, a unutar konteksta u kojemu se nalaze. Time djelomično razrješava i posljednju dvojbu u drugom dijelu knjige dajući prednost funkcionalnima u odnosu na formalne, sintaktocentrične pristupe jeziku